Otorino Respigi (09.07.1879. - 18.04.1936.) rođen je u Bolonji u Italiji. Otac ga je naučio da svira violinu i klavir od čega je, ispostaviće se kasnije, imao velike koristi u životu. Studirao je violinu i violu u rodnom gradu i po završetku školovanja optutovao u Sankt Peterburg gde je svirao violu u orkestru Ruskog Carskog Teatra u toku sezone italijanske opere. Potom se vratio u Bolonju i do 1908. godine, primarna aktivnost mu je bila prva violina u Muđelini kvintetu. Zatim je neko vreme proveo svirajući u Nemačkoj pre nego što se vratio u Italiju i posvetio komponovanju.
Tokom druge decenije dvadesetog veka, Respigi je bio aktivan izvođač i kompozitor. Njegova dela počela su da privlače pažnju i 1913. godine, postavljen je za profesora kompozicije na konzeravtorijumu Santa Cecilia u Rimu gde je proveo ostatak života. Godine 1917. Respigi je počeo da stiče međudarodnu slavu stvorivši prvo od svojih rimskih orkestarskih dela - Rimske fontane (Fontane di Roma). Dve godine kasnije, oženio je bivšu učenicu Elzu Olivijeri-Sanđakomo. Primljen je u Kraljevsku Akademiju Italije 1932. godine.
Nakon putovanja u Brazil, nastala je kompozicija Brazilski utisci (Impressioni brasilliane). Nameravao je da napravi delo sačinjeno od pet komada ali do 1928. godine napisao je svega tri i odlučio da objavi to što je imao. Prvo izvođenje bilo je u Brazilu 1928. godine.
Nastavio je da stvara i putuje sve do januara 1936. godine kada se naglo razboleo. Preminuo je od srčane infekcije osamnaestog aprila iste godine u pedeset i šestoj godini života. Godinu dana nakon sahrane, njegovi posmrtni ostaci su prebačeni u rodni grad, Bolonju.
Svakako, najpoznatija Respigijeva dela su „Rimska trilogija“ i „Antičke arije i igre“.
„Rimska trilogija“ sastoji se iz tri simfonijske poeme. U prvoj, „Rimske fontane“(Fontane di Roma), kompozitor opisuje svoje raspoloženje pored najpoznatijih rimskih fontana. Druga, „Rimski borovi“ (Pini di Roma), opisuje borovo drveće u različitim delovima grada, u različito doba dana. Treća poema, „Rimski festivali“(Feste Romane), je najduža i najzahtevnija za izvođenje, tako da se izvodi mnogo ređe nego prve dve. Opisuje scene iz antičkog Rima, u doba Rimskog carstva.
Tri svite pod nazivom „Antičke arije i igre“, predstavljaju orkestarsku obradu renesansnih italijanskih igara, koje su bile prvobitno komponovane za lautu.
Tokom druge decenije dvadesetog veka, Respigi je bio aktivan izvođač i kompozitor. Njegova dela počela su da privlače pažnju i 1913. godine, postavljen je za profesora kompozicije na konzeravtorijumu Santa Cecilia u Rimu gde je proveo ostatak života. Godine 1917. Respigi je počeo da stiče međudarodnu slavu stvorivši prvo od svojih rimskih orkestarskih dela - Rimske fontane (Fontane di Roma). Dve godine kasnije, oženio je bivšu učenicu Elzu Olivijeri-Sanđakomo. Primljen je u Kraljevsku Akademiju Italije 1932. godine.
Nakon putovanja u Brazil, nastala je kompozicija Brazilski utisci (Impressioni brasilliane). Nameravao je da napravi delo sačinjeno od pet komada ali do 1928. godine napisao je svega tri i odlučio da objavi to što je imao. Prvo izvođenje bilo je u Brazilu 1928. godine.
Nastavio je da stvara i putuje sve do januara 1936. godine kada se naglo razboleo. Preminuo je od srčane infekcije osamnaestog aprila iste godine u pedeset i šestoj godini života. Godinu dana nakon sahrane, njegovi posmrtni ostaci su prebačeni u rodni grad, Bolonju.
Svakako, najpoznatija Respigijeva dela su „Rimska trilogija“ i „Antičke arije i igre“.
„Rimska trilogija“ sastoji se iz tri simfonijske poeme. U prvoj, „Rimske fontane“(Fontane di Roma), kompozitor opisuje svoje raspoloženje pored najpoznatijih rimskih fontana. Druga, „Rimski borovi“ (Pini di Roma), opisuje borovo drveće u različitim delovima grada, u različito doba dana. Treća poema, „Rimski festivali“(Feste Romane), je najduža i najzahtevnija za izvođenje, tako da se izvodi mnogo ređe nego prve dve. Opisuje scene iz antičkog Rima, u doba Rimskog carstva.
Tri svite pod nazivom „Antičke arije i igre“, predstavljaju orkestarsku obradu renesansnih italijanskih igara, koje su bile prvobitno komponovane za lautu.